Da li je Irak sljedeći nakon što se američka vojska odlučila povući iz Sirije

Elijah J. Magnier – @ejmalrai

01 januar, utorak – Ejmagnier.com


Američki predsjednički avion sa Donaldom Trumpom je sletio navečer u iračku vojnu bazu Ajn al-Assad u zapadnom Anbaru. Međutim, kada je njegov avion poletio tri sata kasnije, Trump je ostavio protokolarno-političko-parlamentarnu oluju u Mezopotamiji jer su irački parlamentarci zatražili odlazak 5200 američkih snaga iz zemlje. Nijedan od trojice iračkih lidera (premijer Adel Abdel Mahdi, lider parlamenta Mohammad al-Halbusi, predsjednik Barham Salih) nije došao da primi Trumpa jer su sva tri odbacila američke uvjete za takav sastanak. Izgleda da je Trump odlučio da napusti Siriju bez uplitanja u to ko će kontrolirati teritoriju koju SAD napušta: sirijska vojska je ušla u periferiju grada Manbija nakon dogovora između kurdskih vođa i vlade Damaska. Da li će Trump na kraju napustiti i Irak prije svojih izbora 2021. godine?

U pripremi za Trumpovu posjetu, od iračkog premijera Adela Abdela Mahdija zatraženo je da se sastane s američkim predsjednikom. On je pristao da se sastane s Trumpom bilo u Bagdadu, na iračkom tlu, ili u vojnoj bazi Ayn al-Assad, na iračkoj strani baze; Iračke nacionalne snage sigurnosti i vojne jedinice su prisutne u istoj bazi u kojoj su raspoređene američke snage, ali u odvojenom dijelu. Da se susreo na dijelu baze pod kontrolom SAD-a, Abdel Mahdi bi se pojavio kao gost u vlastitoj zemlji.  

Nekoliko sati prije Trumpovog dolaska, američki ambasador Douglas Silliman izjavio je za Abdel Mahdija da će ga Trump primiti u američkom dijelu baze. Trump je odbio da posjeti Bagdad radi brzog prijema; ne bi čak ni prešao na iračku stranu Ajn al-Asada iz sigurnosnih razloga. Abdel Mahdi je odbio američki poziv, što su uradili i irački predsjednik i predsjednik parlamenta. Popularnost ovih političara je porasla nakon odbijanja američkog poziva.  

Trumpovo zanemarivanje protokola prilikom sletanja u suverenu stranu zemlju razljutilo je lokalne političare, čelnike organizacija i članove parlamenta. Osjetili su uvredu i pozvali na povlačenje američkih snaga iz zemlje. Drugi su prijetili da će prisiliti američke trupe da napuste zemlju.

Qais al-Khaz’ali, šef parlamentarne koalicije i lider “Asaeb Ahl al-haq” (odgovornog za ubijanje američkih vojnika tokom okupacije Iraka između 2003. i 2011.), rekao je: “Irak će odgovoriti (na uvredu ) parlamentarnim zahtjevom da povučete svoje trupe i ako ne odete, imamo iskustvo (ratovanje) da vas prisilimo da izađete ”.

Napetost je povećana Trumpovom najavom da planira da zadrži svoje snage u Iraku i da se vrati u Siriju iz iračke baze. “Hezbollah Irak” je odmah reagovao obećanjem da će “presjeći ruku koja želi udariti na Siriju iz Iraka“.

Američki predsjednik izgleda spreman da održi svoje obećanje da će se povući iz Sirije, barem u slučaju Manbija. Sjedinjene Države najavile su “organizovani izlaz”, što znači povlačenje u koordinaciji s Turskom kako bi snage Ankare mogle zamijeniti američke trupe. Turska se priprema za ulazak u Manbij i Tal Abiad okupljajući hiljade snaga i saveznika koji stoje na granicama sirijske pokrajine. Ipak, dogovor postignut u četvrtak u noći između sirijske vlade i YPG Kurda dao je zeleno svjetlo za prvu i petu diviziju sirijske vojske da vrati Manbij (i dalje na periferiji) i podigne ruske i sirijske zastave iznad grada. Ovaj razvoj blokira put za ulazak Turske i njenih saveznika u pokrajinu. Odluka je proslijeđena Turskoj preko Rusije.

Moskva stoji na putu bilo kakvoj promjeni vlasti na terenu, onemogućavajući kontrolu Turske nad još sirijske teritorije koja već nije priključena “dogovorom u Astani”, koji je Turskoj odobrio privremenu nadležnost u regionu Idlib. Rusija vjeruje da bi trebalo doći do prirodne predaje teritorija pod kontrolom Kurda sirijskoj vojsci nakon povlačenja SAD-a. Damask i Teheran su odlučni u ovom slučaju: samo sirijske snage bi trebale zamijeniti američke trupe u pokrajini al-Hasaka.

Štaviše, snage Damaska ​​i dalje su u Qamishliju i lahko mogu preuzeti kontrolu nad svim pozicijama kada SAD povuku svoje okupacione snage iz sjeveroistočne Sirije. Već postoje posmatračke tačke (sela) pod kontrolom sirijske vojske, neke sa ruskim posmatračima, u različitim selima oko Manbija. To predstavlja jasnu poruku Ankari da nijedna vojska ne može preći bez ruskog sporazuma, inače će biti bombardovana i napadnuta. Kontrola Manbija je igra koja se mijenja i jasna indikacija da će vlada Damaska ​​preuzeti kontrolu nad provincijom al-Hasaka da bi se kasnije koncentrisala na Idlib, nakon povlačenja SAD-a, uz pomoć Moskve.

Rusija je pozvala na važan sastanak između predsjedničkih izaslanika, ministara vanjskih poslova i ministara odbrane i šefova obavještajnih službi Rusije i Turske ove subote u Moskvi kako bi se razgovaralo o povlačenju SAD-a i ulozi svake strane. Još jedan sastanak (koji nije konačan) zakazan je između Turske, Rusije i Irana u Moskvi za nekoliko sedmica. Cilj je da se spriječi bilo kakva nesuglasica između tih lidera koja bi mogla biti izazvana povlačenjem SAD-a iz okupirane Sirije. Damask je odbacio prisustvo lokalne kurdske administracije i složio se razoružati Kurde, što je bio turski i sirijski zahtjev, nakon što su porazili ISIL. Zaista, Kurdi će pomoći sirijskoj vojsci u borbi protiv ISIL-a duž rijeke Eufrat, gdje se očekuje da će uskoro početi bitka da se okonča kontrola ISIL-a na tom području. Kako ISIL više ne uživa američku zaštitu, kraj njegove okupacije tog dijela sirijske teritorije je blizu.

Tokom pregovora sa Rusijom, Turska je tvrdila da SAD možda neće dopustiti da se sirijske snage usele. Turska je tvrdila da bi bilo kakve izmjene sporazuma između Trumpa i Erdogana mogle promijeniti odluku SAD-a o povlačenju. Damask i Teheran su zaista željni da američke trupe odu iz Sirije, ali ne i da isporuče područje Turskoj. Rusija je podržala Damask na toj poziciji. 

Ankara se zaista plaši da bi njihova jednostrana odluka o prelasku na kurdsko područje mogla izazvati rusku intervenciju protiv njihovih saveznika (Eufrat Shield, Jaish al-Islam, brigada al-Hamza, Ahrar al-Sharqiya i drugi), a također bi mogli navesti i Irance da naoružaju Kurde i arapska plemena u pokrajini kako bi spriječili daljnje priključenje sirijske teritorije. Turske snage i njihovi saveznici koji trenutno kontroliraju Jarablus, al-Bab, Afrin i Idlib, nisu voljni da se upuste u rat protiv sirijske vojske, koju podržava Rusija i Iran.

Izgleda da je Turska spremna da primi Rusiju i Iran – turska vojska i njeni sirijski saveznici nikada neće moći da pređu 500 kilometara od Manbija do Deir-ezzaura, gdje je najbogatija oblast nafte i gasa. Ova oblast je udaljena samo nekoliko desetina kilometara od najbliže sirijske vojne baze na drugoj strani rijeke Eufrata.

Rusija je zatražila od Damaska ​​i Teherana da odrede strategiju i koordiniraju sa ruskom vojskom kako bi predložili plan akcije i mapu puta nakon povlačenja SAD-a, s prvim prioritetom eliminisanja ISIL-a i izbjegavanjem bilo kakvog sukoba s Turskom, ako je to moguće. Situacija je bila veoma osjetljiva i komplikovana između ovih saveznika. Povratkom Manbija, izgleda da situacija pogoduje sirijskom jedinstvu, obilježavajući kraj njegove podjele ili kreiranju bilo kakve tampon zone.

Teheran vjeruje da SAD neće trajno napustiti Levant i Mezopotamiju, a da pritom ne ostavi haos iza sebe. To daje njenim zvaničnicima dodatnu motivaciju za lobiranje iračkog parlamenta da forsira daljnje povlačenje SAD-a iz Iraka.

Nema sumnje da je Irak bliski saveznik Irana, a ne fanatični pristalica SAD-a. Irački parlament može vršiti pritisak na vladu premijera Adela Abdela Mahdija da zatraži od predsjednika Trumpa da povuče američke trupe prije kraja njegovog mandata 2020. godine. Američki establišment i “Osovina otpora” mogu i prihvatiti i planirati, ali zadnja riječ će pripadati narodu Iraka i onima koji odbacuju američku hegemoniju na Bliskom istoku, onima koji mogu prihvatiti gubitke i njegovati rane u nadi za bolju budućnost.  

Published here: http://epogledi.com/bs/vijesti/1780/da-li-je-irak-sljedeci-nakon-sto-se-americka-vojska-odlucila-povuci-iz-sirije/

This article is translated for free to many languages by volunteers so readers can enjoy the content. It shall not be masked by Paywall. I’d like to thank my followers and readers for the confidence and the support. If you like it, please don’t feel embarrassed to contribute and help fund it for as little as 1 Euro. Your contribution, however small, will help ensure its continuity. Thank you.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.