
Elijah J. Magnier – 18 januar, petak – Ejmagnier.com
Obavještajni izvori navode da “Izrael želi da se Sirija vrati u eru prije 2011., kada su čelnici zemlje bili manje moćni i iskusni nego što su danas nakon sedam godina ratovanja, isporuka ruske napredne opreme uglavnom za protivvazdušnu odbranu, snabdijevanja i proizvodnje sofisticiranih iranskih raketa u Siriji i prisustva iranskih i Hezbollahovih savjetnika”. Izvori otkrivaju da su „izraelski zvaničnici rekli svojim američkim kolegama da bi bilo neprikladno povlačenje snaga sa sjeveroistoka Sirije, ostavljajući Iran i njegove saveznike odriješenih ruku. Povlačenje američkhi snaga – koje se sada čini djelimično – trebalo bi da se izvrši barem uporedo, ako ne i ranije, sa odlaskom svih stranih snaga koje ratuju na sirijskom tlu da bi se stvorila ravnoteža snaga na terenu. Također, važno je napomenuti da se predsjednik Bashar al-Assad mora suzdržati od upotrebe svojih preciznih raketa srednjeg dometa protiv Izraela u bilo koje vrijeme u budućnosti kao dio sporazuma povlačenja SAD-a iz Sirije. Izrael je tvrdio da SAD predaju Levant Rusiji i “Osovini otpora” bez ikakvih ustupaka zauzvrat”, navodi izvor.
Čini se da američki establišment ne mari za pretjerane izraelske brige. Američki zvaničnici u Tel Avivu izjavili su lokalnim zvaničnicima da “izraelska vojska ima dovoljnu vojnu moć da se brani i da od 1974. Izrael više nije u defanzivi u regionu. Naprotiv, Izrael je bio u ofanzivi, preuzimajući inicijativu da napadne ciljeve u Siriji tokom ovih sedam godina rata”. Prema zapadnim zvaničnicima, SAD su podsjetile Izrael da su hiljade američkih snaga smještene u zemlji, na Mediteranu i u različitim vojnim bazama na Bliskom Istoku. Oni mogu pravovremeno intervenirati u korist Izraela kad god je to potrebno. Stoga, Izrael treba da prestane slanje zahtjeva za nepotrebnom pomoći, u okolnostima u kojima je Izrael taj koji nanosi štetu drugima”.
Izrael je u više navrata bombardovao ciljeve u Siriji koji pripadaju sirijskoj vojsci i “Osovini otpora”. On je još više pomjerio crvene linije kada je bombardovao iranske zvaničnike u zračnoj bazi T4 2018. godine, ubivši nekoliko iranskih oficira. Godine 2019. Izrael je već bombardovao skladište na aerodromu u Damasku, nekoliko sati nakon iskrcaja iranskog vojnog tereta. Iako je većina izraelskih raketa oborena, nekoliko je uspjelo da dostigne cilj. Ipak, ova bombardovanja imaju malo značenja na strateškom nivou, jer, iako je Izrael pokazao dugi doseg svojih raketa, nije uspio u svom cilju da ošteti raketne sposobnosti Sirije i Hezbollaha u Libanu i Siriji. Tokom svoje nedavne posjete Kairu američki državni sekretar Mike Pompeo rekao je da Hezbollah danas ima “preko 130.000 raketa”.
Ako, kako kaže izraelski načelnik generalštaba Gadi Eisenkot, Izrael “ima potpunu obavještajnu superiornost u oblasti” Libana i Sirije, kako može objasniti dolazak i raspoređivanje stotinu i trideset hiljada raketa – prema Pompeu – od strane Hezbollaha? Eisenkot je obmanuo Izraelce kada je rekao: “Hezbollah nema rakete sa preciznim ciljanjem, osim malih i zanemarivih raketa”. Zaista, kada je lider Hezbollaha, Sayyed Hasan Nasrallah, upozorio Izrael da će “odgovoriti na svaki izraelski napad na Liban”, Izrael je poslušao njegovo upozorenje i uzdržao se od napada na bilo koji cilj u Libanu. Tokom rata u Siriji, izraelski avioni prekršili su libanski vazdušni prostor i preletjeli Liban da bi bombardovali Siriju, ali se nisu usudili da napadnu bilo koji cilj Hezbollaha u Libanu, ograničavajući napad na vojne kamione Hezbollaha te sirijske i iranske ciljeve u Levantu.

Prema dobro obaviještenim izvorima, izraelski avioni ispalili su upozoravajuće rakete ispred ciljanih kamiona – prije nego što su kasnije uništili metu – kako bi izbjegli ljudske žrtve zbog straha od odmazde Hezbollaha. Ako je izraelska obavještajna služba o navodno ograničenoj vojnoj moći Hezbollaha tačna, nema smisla da se Eisenkot hvali svojom navodno svemogućom vojnom silom protiv “zanemarivog neprijatelja“.
Izvori iz Sirije i Libana slažu se sa izraelskim izjavama da je Izrael bombardovao razne ciljeve u Siriji sa hiljadama bombi, kako je najavio premijer Netanjahu. Ipak, oni tvrde da je samo 5% od ukupnih nabavki oružja presretnuto i uništeno.
„Izraelsko bombardovanje ciljeva u Siriji nije bilo niti strateško niti taktičko. To su bili politički napadi usmjereni na povećanje imidža Netanyahua. Ovi udari nisu oslabili korpus iranske revolucionarne garde (IRGC) niti Hezbollah. Izrael je u konstantnom sukobu argumenata sa samim sobom. Naprimjer, Izraelci kažu: Hezbollah je peta najsnažnija sila na svetu, ali je veoma slaba i ima ograničenu moć… Hezbollah kopa četiri tunela koji predstavljaju ozbiljnu pretnju nacionalnoj sigurnosti Izraela itd.“, rekao je izvor.
Ustvari, Izrael nije izazvao niti napadao Hezbollah od rata 2006. godine. Jedini ozbiljan napad registrovan je 2015. godine od strane drona u Quneitri koji je ubio Džihada Mughnnieha i iranskog generala Mohammada Ali-Allah Dadea. Napad nije bio planiran, već je bio oportunistički napad na konvoj Irana i Hezbollaha sa tri vozila s pogonom na sva četiri točka koja su provela nekoliko sati zaglavljeni u snijegu u području u kojem se nalazi izraelski posmatrački punkt. Izrael nije znao ko je bio meta i sigurno nije bio svjestan prisustva Generala IRGC-a. U znak odmazde, Hezbollah je napao izraelsku patrolu u farmama Shebaa ubivši nekoliko vojnika i jednog oficira. Izrael je prešutio i situacija se slegla između dvije strane.

Predsjednik Assad i njegovi saveznici vjeruju da Izrael pokušava da isprovocira Siriju da reaguje na njene povrede sirijskog suvereniteta kako bi odložio ili izbjegao američko povlačenje iz Sirije. Iz tog razloga, oni preferiraju da ne reaguju direktno na izraelske provokacije, u očekivanju povlačenja SAD-a. Ipak, nedavni komentari predsjednika Trumpa o “tampon zoni od 20 milja” na granicama ukazuju da on sada namjerava da zadrži neke snage u Siriji i da izvede samo djelimično, a ne potpuno povlačenje američkih trupa.
Sirija i njeni saveznici će morati da preispitaju svoju strategiju kao odgovor na izraelsku agresiju i američke okupacione trupe kada se prašina slegne na sjeveroistoku Sirije. Do sada je nemoguće utvrditi šta će Trump odlučiti s obzirom na njegove kontradiktorne izjave o američkoj okupaciji Sirije.
Uprkos Trumpovim namjerama prema Siriji i njegovim prevrtljivim planovima za povlačenje, Izrael nije uspio u svim svojim ciljevima u Siriji: sirijska vlada je još uvijek na snazi, vojska je obnovljena i Hezbollah i Iran obučavaju lokalne borce koji su odlučni da se suprotstave Izraelu u dogledno vrijeme. Danas, 2019. godine, Hezbollah je primio sve potrebne rakete i različito oružje – kao što je Pompeo priznao – i Iran je izvor velike zabrinutosti za Izrael i SAD, te je prisutan na frontu u Siriji, gdje je prije toga bio prisutan samo na granicama s Libanom. Stoga se Izrael, uprkos svojim oštrim medijskim izjavama i hiljadama ciljeva koje je pogodio u Siriji posljednjih godina, danas osjeća mnogo ranjivijim nego što je to bio slučaj u 2011. godini.
Također, irački front ne može biti odbačen: al-Hashd al-Shaabi, iračka mobilizacijska narodna snaga, osnovana je 2014. godine kako bi se suprotstavila ISIL-u. Danas se sastoji od desetina hiljada ljudi koji su visoko obučeni i motivirani jakom ideologijom sličnom onoj od Hezbollaha i Irana. Iranski utjecaj se proširio od Libana do Sirije i Iraka. Izrael ima mnogo razloga za zabrinutost.
Ali to nije sve: Iran je prisutan u Jemenu gdje je destruktivni rat Saudijske Arabije protiv Houthija pružio Iranu jedinstvenu priliku da podrži potlačene protiv tlačitelja. Iran je također uspio stvoriti uporište u Afganistanu: talibanski vođa Mullah Akhtar Mansour je pozvan u Teheran zajedno s visokom talibanskom delegacijom.
Iran i Sirija su pokazali strpljenje u pronalaženju vremena i izgradnji svoje snage. Nakon revolucije 1979. godine, iranska vlada je imala malo međunarodnog iskustva. Počela je davanjem podrške Hezbollahu 1982. godine. Trideset i pet godina kasnije, Hezbollah je postao organizovana neregularna vojska prisutna na mnogim bliskoistočnim frontovima. Dok Izrael može uživati u provociranju Sirije taktičkim napadima i hiljadama bombardovanja protiv različitih ciljeva, nova strateška stvarnost je neizbježna. I Iran i Sirija su preživjeli kontinuirane prijetnje i ratove, i uspjeli su da ojačaju. Istovremeno, Izrael, nuklearna sila sa najsnažnijim zračnim snagama na Bliskom Istoku, do sada se suzdržava od napada na Liban, malu zemlju koja se jedva vidi na mapi sveta. Izrael su odvratile tri riječi od Sayyeda Nasrallaha upućene moćnim vođama Tel Aviva koji uživaju neograničenu podršku supersile (SAD-a): Ne iskušavajte nas!
Published here: http://www.epogledi.com/bs/vijesti/1832/izrael-unistio-tek-pet-posto-vojnog-arsenala-irana-i-hezbollaha-u-siriji/
This article is translated for free to many languages by volunteers so readers can enjoy the content. It shall not be masked by Paywall. I’d like to thank my followers and readers for the confidence and the support. If you like it, please don’t feel embarrassed to contribute and help fund it for as little as 1 Euro. Your contribution, however small, will help ensure its continuity. Thank you.
You must be logged in to post a comment.