- Elijah J. Magnier – @ejmalrai
- 19 februar, utorak
- – Ejmagnier.com
Strane intervencije su potisnule mnoštvo bliskoistočnih naroda u siromaštvo, a istovremeno ih učinile odlučnijim da se suprotstave i odbace globalnu dominaciju SAD-a. Broj zemalja Bliskog istoka i nedržavnih aktera koji se protive američkoj koaliciji relativno je malen i slab u poređenju sa suprotnim logorom, ali su ipak uzdrmali bogatiju i daleko jaču supersilu zajedno sa svojim naftom bogatim bliskoistočnim saveznicima koji su bili investitori i pokretači nedavnih ratova. Oni su se udružili kao pokret otpora koji privlači globalnu podršku, suočeni sa neviđenim propagandnim ratovanjem u masovnim medijima. Mehka snaga američke koalicije potkopana je u zemlji i inostranstvu zbog očigledne podrške koju pruža terorističkim grupama da terorišu, siluju i ubijaju kršćanske, sunitske, sekularne i druge civile dok se navodno bori protiv islamističkog terorizma.
Male zemlje koje je ciljala američka koalicija teoretski su i strateški važne zbog njihove blizine Izraelu. Bez obzira na oskudnost njihovih resursa i njihov relativno mali broj saveznika u odnosu na suprotni logor, oni su odbacili bilo kakvo pomirenje pod uslovima koje je ponudio Izrael.
Sam Izrael progresivno otkriva sve više otvorenih razgovora i dobrih odnosa sa naftom bogatim arapskim zemljama: vidimo premijera Benjamina Netanjahua koji se šetao u Varšavi, raspravljajući i rukujući se s arapskim liderima. Ovo očigledno nisu prvi sastanci: posljednjih godina su pokazali progresivno zagrijavanje i otvorenost između Izraela i mnogih arapskih lidera.
Ove bliskoistočne zemlje odavno podržavaju agresiju Izraela na Liban i njegove stanovnike. U posljednjoj deceniji, ova podrška se proširila i uključivala zavjeru protiv Palestine, Sirije i Iraka.
SAD su izvršile ogroman pritisak na Siriju od 2003. godine, nakon invazije na Irak. Tokom posjete američkog ministra vanjskih poslova Kolina Powellu Damasku u martu 2003. godine, on je ponudio dugotrajnu vlast predsjedniku Basharu al-Assadu u zamjenu za podvrgavanje interesima Washingtona: od Assada je zatraženo da proda Hamas i Hezbollah i tako se pridruži mapi puta za „novi Bliski Istok ”.
Kada je Powella doživio neuspjeh, Saudijska Arabija i Katar, glavni američki saveznici u regionu i zemlje odgovorne za isplatu gotovine kako bi pomogli američkom establišmentu da ostvare svoje (i izraelske) ciljeve, obećale su Siriji zlato i bogatstvo.
Asad nije bio voljan da proda zemlju. Rat protiv sirijske države postao je neminovan, a njegovi ciljevi i buduće posljedice nesagledivi.
U nekoliko paragrafa, ovo je sažet opis sedam godina rata u Siriji:
Palestinsko pitanje je gurnuto na periferiju rastom ISIL-a, grupe koja je terorizirala Bliski istok i učestvovala u uništavanju regionalne infrastrukture, ubivši na hiljade ljudi i crpeći bogatstvo. Također je bila odgovorna za brojne napade širom svijeta, koji su se protezali od Bliskog Istoka do Evrope. ISIL nije napao Izrael iako je bio zasnovan na njegovim granicama pod imenom “Jayesh Khaled Bin al-Waleed.” Niti je Al-Kaida napala Izrael, iako je također graničila sa Izraelom godinama, uživajući u izraelskoj obavještajnoj podršci – pa čak i medicinskoj njezi!
Sve je to urađeno kako bi se uništila Sirija: podjela države na zone utjecaja, a Turska je uzela veliki komad (Aleppo, Afrin, Idlib); Kurdi ostvaruju svoj san preuzimanjem arapskih i asirskih zemalja na sjeveroistoku kako bi stvorili Rojava državu povezanu s iračkim Kurdistanom; Izrael je trajno zauzeo Golanske visoravni i stvorio tampon zonu osvajanjem većeg dijela teritorije u Quneitri; stvaranje propale države u kojoj bi se džihadske i plaćeničke grupe beskonačno borile jedna protiv druge za dominaciju; okupljanje svih džihadista u njihovu omiljenu i najsvetiju destinaciju (Bilad al-Sham-Levant) i zatvaranje istih u “Islamske Emirate”.
Ona je također, strateški, uključivala zaustavljanje protoka oružja iz Irana preko Damaska u Hezbollah u Libanu; slabljenje iransko-sirijsko-iračko-libanske „ose otpora“ uklanjanjem Sirije iz nje; pripremajući se za novi rat protiv Libana kada se Sirija ukloni sa mape; krađa sirijskih naftnih i gasnih resursa na kopnu i Mediteranu; izgradnja gasovoda od Katara do Evrope kako bi se osakatila ruska ekonomija; i konačno uklanjanje Rusije sa Levanta zajedno sa njenom pomorskom bazom na obali.
Ni u jednom trenutku u sirijskom ratu nijedan lider nije predložio da vlada zemljom i zamjeni Bašara al Asada. Plan je bio da se uspostavi zona anarhije bez vladara. Očekivalo se da Sirija postane džungla Bliskog istoka.
Bio je to plan veći od Assada i mnogo veći od Sirijaca. Stotine milijardi dolara uložile su zemlje Bliskog Istoka – Saudijska Arabija i Katar – da bi ubile Sirijce, uništile njihovu zemlju i ostvarile gore navedene ciljeve. Bio je to zločin protiv čitave populacije sa budnim saučesništvom modernog i “demokratskog” svijeta.
Davani su mnogi izgovori za sirijski rat. Ne radi se samo o promjeni režima. Radi se o stvaranju džungla države. Think tenkovi, novinari, akademici, ambasadori pridružili su se fešti surađujući na pokolju Sirijaca. Krokodilske suze prolivene zbog “humanitarne katastrofe” u Siriji, sve to dok je u isto vrijeme najsiromašnija zemlja Bliskog Istoka, Jemen, bila pred pokoljem – dok mainstream mediji skreću pogled i skrivaju prirodu sukoba od šire javnosti.
Svako ko je razumio igru, ili čak i njen dio, nazvan je “Asadist”, što je dobilo značenje uvrede. Divlja ironija? Ovaj epitet “Asadista” slobodno je koristio američki establišment – koji i sam očigledno nikada nije javno izračunao i priznao milione ljudi koje je ubio.
Dakle, šta je donijela ova globalna intervencija?
Rusija se vratila na Levant nakon duge hibernacije. Njena suštinska uloga bila je da se suprotstavi američkoj svjetskoj hegemoniji bez izazivanja ili čak pokušaja da se izazove rat sa Vašingtonom. Moskva je demonstrirala svoje novo oružje, otvorila tržišta za svoju vojnu industriju i pokazala svoju vojnu moć bez pada u mnoge zamke položene u Levantu. Stvoren je sporazum iz Astane da se zaobiđu napori UN-a da manipuliše pregovorima, i to je izolovalo rat u nekoliko regiona i odjeljaka kako bi se svaki dio odvojeno rješavao. Putin je pokazao mudar vojnički um da se uspješno suoči sa „majkom svih ratova“ u Siriji. On se vješto upustio na teritoriju SAD-a protiv njenih hegemonističkih ciljeva, i stvorio je snažne i trajne strateške saveze sa Turskom (članicom NATO-a) i Iranom.
Iran je pronašao plodno tlo u Siriji kako bi konsolidovao “Osu otpora” kada su stanovnici zemlje (kršćani, suniti, druzi, sekularni ljudi i druge manjine) shvatili da je opstanak njihovih porodica i njihove zemlje u pitanju. Uspio je da obnovi sirijski arsenal i uspio je da snabdije Hezbollah najsofisticiranijim oružjem potrebnim za klasičan rat gerilskog stila kako bi zaustavio Izrael ukoliko napadne Liban. Assad je zahvalan na lojalnosti ovih partnera koji su zauzeli stranu Sirije, čak i dok se svijet urotio da ga uništi.
Iran je usvojio novu ideologiju: to nije islamska ili kršćanska ideologija, već nova koja se pojavila u posljednjih sedam godina rata. To je “Ideologija otpora”, ideologija koja nadilazi religiju. Ova nova ideologija nametnula se čak i klerikalnom Iranu i Hezbollahu koji su odustali od bilo kakvog cilja izvoza Islamske Republike: umjesto toga oni podržavaju bilo koju zemlju spremnu da se suprotstavi destruktivnoj američkoj hegemoniji širom svijeta.
Za Iran više se ne radi o širenju šiizma ili utjecaju na sekularn ljude, sunite ili kršćane. Cilj je da svi identifikuju pravog neprijatelja i da se suprotstave njemu. To je ono što Zapad stvara na Bliskom istoku. Zapad je svakako uspio osiromašiti regiju, ali je također izazvao povratak snažnog fronta. Ovaj novi front izgleda jači i djelotvorniji od snaga koje su oslobođene stotinama milijardi koje je potrošila opoziciona koalicija u cilju širenja uništenja kako bi se osigurala dominacija SAD-a.
This article is translated for free to many languages by volunteers so readers can enjoy the content. It shall not be masked by Paywall. I’d like to thank my followers and readers for the confidence and support. If you like it, please don’t feel embarrassed to contribute and help fund it for as little as 1 Euro. Your contribution, however small, will help ensure its continuity. Thank you.
