Hezbollah u Libanu: Kraj američke hegemonije

DsdVdgVXoAAxOc4

Politika američkog establišmenta prema Libanu očigledno se mijenja i nestabilna je, sa predsjednikom kojem nedostaje opšte znanje o Bliskom Istoku i, iznad svega, o ulozi Hezbollaha u regionu. Izgleda da je predsjednik Donald Trump spreman da smanji vojnu podršku libanskoj vojsci i da uvede dodatne sankcije libanskoj državi, ne znajući da on time jača osovinu otpora i baca zemlju u ruke Rusije i Irana. Iako Sjedinjene Države nametaju dodatne sankcije Hezbollahu, u posljednjih nekoliko mjeseci njegovi evropski partneri su održali tajne sastanke s liderima te organizacije tokom posjeta njihovih zvaničnih delegacija u Bejrutu.

SAD postepeno gube svoju hegemoniju na Bliskom istoku. U Iraku je “Islamska država” (ISIL) rasla pod budnim očima američkog establišmenta u prvim mjesecima okupacije Mosula u junu 2014. godine. Washington je smatrao ISIL strateškom imovinom, bez obzira na to što će se ova beskrupulozna politika odraziti protiv njihovih interesa na Bliskom Istoku. Politika je otuđivala Evropu, ali prije svega ljude na Bliskom Istoku, posebno one manjine koje su teško patile pod tiranijom ISIL-a. Ova nemilosrdna američka politika pokrenula je stvaranje Hashd al-Shaa’bi (Narodne Snage Mobilizacije). Ova sila je sada postala suštinski član “Osovine otpora” koja odbacuje američku hegemoniju i zagovara ideologiju nezavisnosti sa ciljevima sličnim onima u Iranu i Hezbollahu. Ove nacionalne snage su uglavnom neprijateljske prema Izraelu i prisustvu američkih snaga u Mezopotamiji.

Osim toga, novi irački lideri (premijer Adel Abdel Mahdi, predsjedavajući Mohamad al-Halbusi i predsjednik Barham Salih) izabrani su u saglasnosti sa voljom Irana. Ako postane neophodno birati između Teherana i Washingtona, Irak neće pristati na sankcije protiv iranskog naroda, bez obzira na posljedice. A ako Sjedinjene Države prisilno zavedu iračke sankcije Iranu, izgubiće Mesopotamiju u korist Irana i Rusije. Zaista, danas imamo Moskvu, zajedno sa visokim iračkim, sirijskim i iranskim vojnim savjetnicima, u jednoj operativnoj prostoriji u Bagdadu, čekajući da daju zapovijedi ukoliko Sjedinjene Države zaustave ili uspore vojnu podršku Iraku, ali i da osiguraju da se ISIL ne vrati da zauzme bilo koji grad u Mesopotamiji.

U Siriji , SAD – i njegovi evropski i arapski partneri – imali su za cilj promjenu režima i identifikovali su se sa politikom namjernog uništenja Levanta, s ciljem uklanjanja predsjednika Bashara al Asada s vlasti. Rečeno je da je samo Katar uložio preko 130 milijardi dolara u ovaj neuspjeli cilj. Danas, najniža procjena troškova rekonstrukcije Sirije se kreće između 250 i 350 milijardi dolara. Rat koji je nametnut Siriji rezultirao je formiranjem brojnih sirijskih grupa koje su obučavali Iran i Hezbollah, a koje su svojom savezničkom ekipom prirodno dijelili svoje iskustvo ratovanja. Ove grupe, ukoliko Asad htjedne, formiraće snažan savez sa “Osovinom otpora” koja je odrasla u Iraku, a desetljećima postojala u Libanu.

U Palestini , Hamas se pridružio kampanji promjene sirijskog režima na početku rata 2011. godine. Političko rukovodstvo je proglasilo neprijateljstvo Assadu, a mnogi njegovi borci su se pridružili al-Kaidi, dok su se drugi pridružili ISIL-u, posebno u palestinskom kampu Yarmouk , južno od Damaska. Ovi palestinski borci su podijelili sa sirijskim i drugim stranim borcima svoje gerilsko iskustvo naučeno u Iranu i kampovima za obuku koje kontroliše Hezbollah. Nekoliko njih izvršilo je samoubilačke napade na iračke snage bezbjednosti kao i na civile u Mezopotamiji.

Međutim, američki establišment odlučio je da se distancira od palestinskog problema i bezuslovno prihvati izraelsku politiku o aparthejdu prema Palestini: Sjedinjene Države pružaju punu podršku Izraelu. Priznali su Jeruzalem kao glavni grad Izraela, suspendovali finansijsku pomoć institucijama UN-a koje su podržavale palestinske izbjeglice (škole, medicinska pomoć, domovi) i odbacili pravo na povratak Palestinaca. Sve ovo je gurnulo razne palestinske grupe, uključujući i palestinsku vlast, da prizna da je bilo kakvo pregovaranje sa Izraelom beskorisno i da se SAD više ne mogu smatrati pouzdanim partnerom. Štaviše, neuspjela promena režima u Siriji i ponižavajući uslovi na finansijskoj razini bili su na neki način posljednja slamka koja je ubijedila Hamasa da promijeni svoj stav, odustajući od sporazuma u Oslu i pridružujući se Osovini otpora.

48-satna bitka u Gazi protiv Izraela od 12. do 13. novembra pokazala je jedinstvo između Hamasa, Islamskog Džihada i mnogih drugih palestinskih grupa (13 grupa je po prvi put ujedinjeno u jednoj vojno operativnoj prostoriji), kao i njihovu bliskost Iranu i Hezbollahu, što još jednom pokazuje neuspjeh američke politike na Bliskom istoku.

U Libanu, Hezbollah je u posljednjih pet godina stekao jedinstveno iskustvo protiv ekstremističkih grupa al-Kaide i ISIL-a, borio se zajedno sa dvije konvencionalne vojske na više frontova: Sirijskom vojskom i ruskom vojnom supersilom. Sjedinjene Države sada izgledaju spremne da povećaju pritisak na Liban kako bi i dalje uništavali njegovu ekonomiju. Ove sankcije će vjerovatno utjecati na Liban više nego na sam Hezbollah.

Sjedinjene Države su stavile na svoju “terorističku listu” vlasnike mjenjačnica u Libanu za koje je poznato da su razmijenjivale eure koje su primile od Irana za dolare. Uhapšen je dobro poznat biznismen koji je koristio simpatije Hezbollaha i nudio popust za militante Hezbollaha i njihove porodice kada je prodavo stanove.

Također, u saradnji sa bivšim premijerom Haidar Abadijem, Sjedinjene Države su Bagdadu zamrzle preko 90 miliona dolara imovine zbog libanskog izvođača građevinskih radova koji je ispunio ugovore u raznim gradovima u Iraku, ali koji je optužen od strane Amerikanaca da sarađuje sa Hezbollahom.

Štaviše, Ministarstvo finansija SAD-a primorava Libansku centralnu banku da mu proslijedi impresivnu količinu informacija i baza podataka o civilima – pod krinkom borbe protiv terorizma – što je rezultiralo zamrzavanjem računa mnogih pripadnika šijjskih zajednica, uključujući i onih koji nemaju ništa sa organizacijom.

Na kraju, američka administracija stavila je na spisak terorista generalnog sekretara Hezbollaha, njegovog zamjenika i razne vrhovne lidere. Ovi ljudi nikada neće moći da posjete Disneyland ili uživaju u divljem životu u Las Vegasu!

Sjedinjene Države izgleda ne znaju da i Iran i Rusija žele da SAD prestanu podržavati libansku vojsku i vladu. U koordinaciji sa libanskom vladom, Iran može izgraditi mnoge fabrike u Libanu, a okoristiće se od svog iskustva u različitim oblastima, uglavnom u farmaceutskoj oblasti, proizvodnji automobila, i vojnoj industriji. Paralelno, Rusija već aktivno uspostavlja veze sa libanskim zvaničnicima, pozivajući ih u Moskvu, što će ojačati njeno prisustvo u Libanu.

SAD ništa ne može uraditi da bi smanjila vojnu moć Hezbollaha. Sayyed Nasrallah je rekao da je spreman da lansira precizne rakete protiv Izraela da pokaže snagu i, prije svega, da dokaže koliko slab će Izrael biti u sljedećem ratu. Nema sumnje da Izrael ima impresivnu vojnu mašineriju s velikim kapacitetom za uništenje. Ipak, od 1949. godine, Izrael nikada nije bio podvrgnut preciznim projektilima sa stotinama tona eksploziva, sposobnim da pokriju cijelu teritoriju Izraela i da pogode bilo koju metu.

Ako Izraelska Željezna Kupola može da presretne 80% Hezbollahovih projektila, posljedice od 2000 projektila (10.000 prvobitno lansiranih, od kojih je 8000 bilo presretnutih) koji pogode svoje mete sa 400-500 kg eksploziva, su nezamislive za Izrael. To znači ekvivalent od 1.000.000 kg eksploziva ako bi Hezbollah ograničio svoju upotrebu na 10.000 projektila (Izrael tvrdi da Hezbollah ima 150.000 raketa i projektila).

Hezbollah predstavlja značajan dio libanskog stanovništva. To nije konvencionalna organizacija, već dio “srca i umova” stanovništva – stara strategija koju je Hezbollah usvojio kako bi se integrirao sa stanovništvom i društvom u kojem živi.

Hezbollah je jednom prilikom primijenio silu, u epizodi od 7. maja 2008. godine kada je grupa preuzela libanski glavni grad ispucavši samo nekoliko metaka – mnogo manje vremena nego što je Izraelu trebalo da zauzme Bejrut 1982. godine. Hezbollah ne treba koristiti vojnu moć da kontroliše Libanon. Ali libanski šiije više nisu same u Osovini Otpora. Ova osovina neće oklijevati da okrene ploču protiv SAD-a ukoliko bude potrebno: što će se desiti ako SAD nastavi pokušavati potčiniti Liban svojoj hegemoniji.

Published here:

Hezbollah u Libanu: Kraj američke hegemonije http://epogledi.com/bs/vijesti/1658/hezbollah-u-libanu-kraj-americke-hegemonije/#.XAPV30OY9f4.twitter

This article is translated for free to many languages by volunteers so readers can enjoy the content. It shall not be masked by Paywall. I’d like to thank my followers and readers for the confidence and the support. If you like it, please don’t feel embarrassed to contribute and help fund it for as little as 1 Euro. Your contribution, however small, will help ensure its continuity. Thank you.

 

 

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.